Film uz kokice
Ovaj čovjek je stvarno uporan.
Dopisujemo se već tri mjeseca i nikako ne odustaje.
Koji mu je vrag da je tako uporan.
Ma garant s njim nešto nije u redu.
Evo ga opet.
- Gdje si mala ? Nisam te vidio online nekoliko dana.
Piše on.
Ne znam dali da mu odgovorim.
Sve skupa s njim je otišlo predaleko.
Ne mogu odoliti.
- Ej Željko, šta ima ?
- Evo ništa, bio malo po gradu, odbacio babu doma iz bolnice pa evo reko da ti se javim
Jebemmu, koliko je daleko otišlo da znam da mu je i baba u bolnici bila.
Željko nastavlja tipkat:
- Znam da ćeš sad popizdit, ali moram te pitat bi li se htjela naći samnom ?
- NE
Odgovaram bez razmišljanja
Inače bi on sada napisao tužnog smajlija pa bismo kao i do sada nastavili pisati o našim maštarijama, perverzijama i nastranostima.
Heh, pa radi toga smo se i upoznali.
No ovaj puta je bilo malo drukčije.
Nastavio je pisati:
- gledaj, znamo se već pun kurac vremena.
Znam da nisi zainteresiran
- zainteresiran ?
pitam ga.
- da, zainteresiran.
Nisam namjerno napisao "zainteresirana" jer ono što sam htio predložiti je piće.
Kava, sok, pivo ... svejedno.
Na nekom javnom mjesto, možda u Uvali ili slično.
Mislim da je dovoljno vremena prošlo da postanemo, ako ništa, onda samo prijatelji.
- i tebi svašta pada na pamet.
Kažem i pretvaram se da me ne zanima
- Gle, ovako (što taj čovjek zna bit uporan)
ja ti obećajem da jedino o čemu ćemo pričati su Odašiljači, transponderi i što god da tebe zanima.
- ne zanima me (brzo odgovaram)
- dobro ... (neočekivano kratka reakcija)
Nije ga bilo par minuta, a meni nije dao vrag mira pa napišem:
- ne zanima me razgovor o mom poslu, jer da me zanima otišao bi na piće s kolegama
- :D - bio je njegov odgovor pa je nastavio:
- i ... ne razumijem što time hoćeš reći
- Baš si uporan
Jeli to sa svima kojima se danas dopisuješ tako ?
- Sada se dopisujem samo s tobom i neću ti lagati da si jedina osoba s kojom se inače dopisujem, ali si jedina osoba s kojom mi se pije kava.
- HAH (odgovaram)
- Onda dobro
Po svemu sudeći, vrijeme je za reći zbogom
- zašto zbogom, pitam
- zato što ja puno toga o tebi znam, osim tko si i kako točno izgledaš
Ti znaš skoro sve o meni i da hoćeš ne bi ti bio problem naći me
S dr*ge strane, ja sam ti se otvorio i rekao ti da mi treba muškarac.
Muškarac koji želi to što ti nudiš i kojem će mi biti drago učiniti sve to.
I nakon toliko vremena ne želiš samnom ni na kavu.
Malo razmislim pa mu odgovorim:
- Istina je da znam sve o tebi.
I gdje radiš, i šta radiš, kako izgledaš i kako te naći.
No što ti znaš o meni ?
Mislim ništa i znam da po tome ne možeš donesti sud pašemo li si ili ne.
Odmah odgovara:
Znam da si muško.
Znam da kad si online ne voliš da ti se obraća kao muškarcu.
Znam da si debeo i znam da si dlakav.
Znam da voliš žensku odjeću, a od svega najviše štikle.
Znam da kad si napaljen voliš zamišljati da si djevojčica i da se prema tebi tako ponaša
Znam da želiš nekoga s kim poslije svega možeš otići na pivu i zajebavat se kao muškarac s muškarcem kao da ona djevojčica ne postoji.
Znam da ti ja sve to mogu pružiti.
I ono što sada znam je da ti to ne želiš.
- nije tako, odgovaram
ON: nego ?
JA: nego ... piva u PSK ?
ON: vilica mi je do poda
JA: znači ipak ništa ?
ON: neeee, sve kako ti kažeš
- ozbiljno ?
JA: ozbiljno
ON: Kada ?
Ja: Sutra u ovo vrijeme
ON: Može. Kako ću te prepoznati ?
Ja: Krupan momak, nimalo ženstven, stajat ću i čekat ispred bankomata
NEMOJ KASNIT !
ON: Mobitel ?
JA: Ne, Nece tamo bit i stajat dva krupna momka u isto vrijeme.
Ako ti se ne svidi što vidiš idi ća.
Ja ću bit tamo 10 minuta, ne moraš me ni pozdravit.
Samo prođi i ako odustaneš nemoj mi se više javiti.
---------------------------------------------------------------------------------
Svanulo je jutro.
Predivan dan vani.
Pruža mi se pogled na cijeli grad.
U jebote !
Šta sam to napravio O_o
Danas se trebam nać s njim
PANIKA !
Jebote ako se izlaje ...
Sjebat će mi cijeli život.
I ne samo moj ...
Ignoriram taj detalj do pred večer.
Kasnim ...
Autobus ... jebote koliko volim ovaj grad, toliko ga i ne volim jer me parking dođe koliko i auto pa bolje da ga nemam.
Dolazim na dogovoreno mjesto, i prvo što radim odlazim na bankomat.
Dižem pare, nervoza me pere.
Dižem pare, a imam ih dovoljno u novčaniku.
Jebemti koji osjećaj ... neugode.
Sad će ispast iz blindiranog kamiona 12 specijalaca i povikat će "eno ga, držte ga "
Ja ću počet bježat, ali će me stić i prebit na mrtvo ime
Heheh, nasmiješim se od same pomisli na tako dramatičan ishod.
Eto šta paranoja radi.
Još će ljudi pomislit da sam munjen.
Smijem se sam sa sobom.
Evo dolazi neki lik ...
Dođe na bankomat, uzme pare ... ode ...
E i ja budala, kud baš da zakasnim.
Ma i on, sigurno ne dolazi.
Koja sam ja budaletina.
Budaletina ...
Ponavljam si to u glavi, ali rječ je ostala bez značenja.
Pored mene prolazi čovjek, možda koju godinu mlađi od mene.
Ode do kafića pa se vrati.
Heh, koliko se meni puta dogodilo da sam krenuo u kafić ili trgovinu a zaboravio dić pare.
- Ej ćao ! ... ja sam Željko ...
Progovorio je u trenutku kad je trebao proći pored mene.
- Sorry, dere me trema pa sam malo smušen.
Nastavlja on, a ja ko tele što gleda u šarena vrata.
Pruži mi ruku i ja ko da se probudim u tom trenutku.
- Drago mi je, stisnem mu ruku i pitam ga hoćemo li ovdje ?
- Naravno, tako smo se dogovorili, zar ne ?
Pta on.
- Tako je
Tako smo neko vrijeme sjedili i pričali o njegovoj firmi, bivšoj djevojci, mom poslu.
Uglavnom nedorečenim stvarima iz duge povijest dopisivanja.
Pričali kako sam filmofil i kako dugo on nije pogledao ni jedan dobar film.
Recimo jedno lijepo provedeno druženje kao i sa svakim mojim kolegom (kad ne pričamo o poslu).
Nakon nekih sat vremena počeo sam razmišljati kako i nije bila tako loša odluka naći se s njim.
Nisam pio pivu samo iz straha da se ne napijem pa napravim neku glupost.
Jao mene, kao da bi mi moj strogi obrambeni mehanizam išta dopustio ma koliko bio pijan.
Bio sam gladan, a on me kao da je znao o čemu razmišljam pitao hoćemo li pojest šta.
Na žalost, ja moram doma.
posao mi rijetko ostavlja vremena za dugo odsustvo od računala.
Dogovorili smo se da će me on odbaciti doma, pa ćemo na ćevape u obližnju pečenjaru.
Ja sam radio jedno dobrih pola sata.
On je cijelo vrijeme čekao u autu.
Nisam mu imao broj mobitela pa mu nisam mogao ni javiti da me ne čeka.
Ispričao sam mu se što je čekao, no on kao da mi nije zamjerio.
Ili stvarno nije ili ne želi reći.
ZATVORENO RADI PREUREĐENJA
Jebem ti sreću.
- Oćemo gdje dr*go ? pita on
- A može, iako su najbolji ovdje i na još jednom mjestu.
- Gdje ?
- Hmmmm - Razmišljam si
- Nećeš mi reći gdje su još dobri ćevapi ???
- ne, nego ni oni ne rade.
- Ajmo ovako, predložim ja ni sam ne vjerujući što govorim.
Ajmo kod mene pa ćemo napravit kokice i pogledat onaj film o kojem sam ti pričao.
Ostao je pomalo oznenađen.
- Ali ništa više od toga.
Andrea kao da ne postoji - O.K. ?
- Naravno, on odgovara
Vjerujem mu.
Ne znam zašto.
Spojio sam komp na projektor u dnevnom boravku i uključio aparat za kokice.
- na maslinovom ulju su ! - zaderem se iz kuhinje
- dobro - on tiho odgovori pošto je stajao na samom ulazu.
- sorry, ljudi prvo sjednu u fotelju i ne miču se više
- sreća moja da onda nisam sjeo, odgovori.
Napravio sam dvije posude kokica (svakom njegova) i počeo je film.
Uz povremeno točenje Cole i još jedne ture kokica gotovo da nismo pričali.
Dobro, bilo je tu pokoje pitanje s njegove strane što će bit, ali uglavnom bi ostao bez odgovora.
Film završava i on kaže da je stvarno dobar iako nije očekivao da je baš tako dobar.
Počeo se spremat za ić doma.
Di ćeš ? - pitam ga
- Idem doma, gotov film.
- Čekaju te žena i djeca ? - pitam
Pogledao me malo nakrivo ... možda malo uvrijeđeno.
- Ajde da vidiš Andrein profil na fejsu.
Tek toliko da malo bolje shvatiš tko sam.
Malo smo se zadržali na kompjuteru i malo pričali o Andrei.
Iako smo rekli da nećemo.
Na kraju popuštam na nagovaranje da ga vodim do svog ormara i pokazujem što sve Andrea ima.
Odabire kombinaciju i govori kako bi to volio vidjeti na meni.
Ja vidim da je vrijeme da pođe kući pa mu govorim:
- može
ne znam koji mi je vrag bio.
Govorim mu da ode u sobu i gleda televiziju, a on odlazi bez pogovora.
Kompletno se spremam, možda kojih 20 minuta.
Jebote, netko će me upoznat ovako.
Trema ... treeeeeema ...
Ovo je doslovno biti ili ne biti.
Stavit ću i ruž ... samo ruž ... sreća pa je brada eliminirana jutros.
Pogledao me od glave do pete i samo prokomentirao: - lijepa si večeras.
Sjedi, ima dobar film.
Iako si ga možda gledala, ja nisam.
Bila je to serija NCSI, ali zašto da mu kvarim raspoloženje.
Sjednem kraj njega, a on pomalo iznenađeno ustukne par centimetara.
Jebem mu, trema, strah i uzbuđenje odjednom.
Srce je negdje na 140.
Gledali smo film nekoliko minuta dok me on nije slučajno dirnuo po nozi.
Pa onda opet ... i opet.
Sada već drži ruku.
Lagano klizi njome preko mojih prepona.
Želim ustuknuti i reći "Što to radiš ! Dosta ! Nismo se tako dogovorili !"
Ali šutim ... na neke stvari predugo čekam.
Ako on nije za to, onda nitko nikada neće ni biti.
Ja se i dalje pretvaram da ne primjećujem sto se događa.
Tiho kaže "hej".
Okrenem se prema njemu, a on me pokuša lagano poljubiti.
Sramežljivo sklonim glavu.
- moja mala sramežljiva djevojčica - tiho mi kaže na uho
Izmakla sam se još jednom, no treći put mi je uhvatio usnu i lagano me poljubio.
Poljubio me jednom, dva puta, tri puta, a onda su nam se usne spojile malo duže i nakon par trenutaka jezici su radili.
Nastavio me nježno ljubiti i pipati po cijelom tijelu.
- ljepotice, tako si medena, govori mi jer zna što mi se sviđa.
Ustajemo i nastavljamo se ljubiti
- djevojčice moja, slatkišu najslađi
Ako mu je cilj bio raspametiti me tim riječima, uspio je.
Ljubio me, mazio, dirao i tepao mi.
Ja sam se topila.
Njegovi poljupci po vratu su me dovodile do ludila koliko i riječi koje mi je šaputao.
Njegovi prsti bježe svagdje gdje želim i ne želim.
Bio je i ostao nježan.
Zadigao mi je suknju da me može lakše dirati.
Dirao mi je rupicu, dirao mi je moju čvrstu batinu.
Pogledao me je kao da pita "hoću li ?"
Ne, prošaptala sam ... ja tebi ...
Spustila sam se na koljena i otkopčavala njegove hlače.
Izvadila sam njegov kurac i lagano ga masirala rukama.
Onda jednom rukom njega, a jednom njegova glatko obrijana jaja.
Nježno sam ga poljubila pa usnama uvukla u sebe.
Bio je nasmiješen kao mali dječak dok sam ga gledala odozdo.
Kao dječak koji je napokon dobio svoju čokoladu :D
Sisala sam ga koliko god je mogao u mene, ali ne previše, da se ne zagrcnem.
Išla sam sve brže i brže, no to mu se nije svidjelo.
Stavio je svoje ruke na moju glavu da usporim ritam.
Držao ih je tako dok sam ga ja radosno nastavila veseliti.
U jednom trenutku me pustio i do kraja se izvukao iz mojih usta.
Uspjela sam ga poljubit još jednom prije nego me povukao da ustanem.
"Dosta si ti mene zadovoljavala, hajde da malo ja tebe uveselim"
- NEĆU kratko i oštro sam odgovorila i objema rukama se uhvatila za njegovu alatku.
"Čekaj, ne želim još ... dođi ..."
"Bludnice malena. Zločesta si djevojčica da znaš" Tepao mi je, a ja sam se topila.
Odvela sam ga u spavaću sobu i još smo se ljubili na krevetu.
Malo sam ja bila gore, malo on.
"Medena, hoćemo li ?" pitao je, a ja kimnula da može.
Okrenula sam se prema noćnom ormariću i izvadila lubrikant.
"Stavi puno" kažem mu.
"Dušica, bit ću nježan, a ti reci kada da usporim, ubrzam ili stanem"
Samo sam kimnula da sam razumjela.
"Onako ćemo kako si rekla da najviše voliš"
Primio me za noge i podigao ih u vis istovremeno šireći ih.
Kada ih je podigao, namjestio se na sam ulaz u rupicu, uhvatio me za pete na čizmama i lagano kliznuo unutra.
Onda još jednom i još jednom ... pogađa točno gdje treba.
Prvo sam mislila da je malo čudno zakrivljen, u obliku banane, ali to je ono ..
Taman kako treba
Ulazio je nježno i do kraja cijelo vrijeme mi tepajući, no meni je tada bilo svejedno.
Zvao me on medena, slatkice, droljo ili kurvo ... užitak me ostavio bez reakcije, samo dobar osjećaj.
Da promijenimo pozu jer grč je ono što mi nikako ne treba raširila sam noge malo više i pružila svoje predivne čizme preko njegovih ramena.
On se nagnuo potpuno iznad mene i imala sam osjećaj da ulazi još dublje i još bolje pogađa gdje treba.
Uzdisala sam iz sve snage, neka vidi koliko me dobro obrađuje.
"Brzo ću" promrmljao je, a ja sam ga naglo zaustavila.
- Zajedno ćemo.
Namjestila sam se tako da mogu drkati dok me jebe, no brzo je on uzeo stvar u svoje ruke.
Jebao me i drkao u isto vrijeme.
Odjednom se pokočio da sam mislila da je dobio srčani.
Htieo je izaći iz mene, ali sam ga obgrlila nogama da se to ne desi.
Čvrsto me stisnuo za moj alat, tiho zacvilio "Andrea", a ja sam osjetila kako me puni, obilno me puni.
Osjetila sam kako me pumpa, te trzaje dok me ispunjava.
A onda sam se i ja počela tresti.
Još me čvrsto držao i trzao mojim kurcem da sam mislila da ću puknuti jer ne mogu izbaciti iz sebe ...
I onda BUM !
Svršila sam žestoko i obilno kao nikada u životu.
Pošpricala sam se od vrata do pupka u par linija.
Eeee, to je bilo svršavanje.
On je otišao u kupatilo, a ja sam ovako izmorena i izjebana ostala ležati na krevetu.
Kada se vratio rekao je "Malena, sada možeš ti"
- Neću, prevući ću samo majicu.
-Nećeš se oprati ? Pitao je.
-Ne, volim ovaj osjećaj ispunjenosti i ne želim ga kvariti.
---------------------------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------------------------
Ako ti se sviđa priča, komentiraj.
Komentari su mi poticaj da pišem još.
Dopisujemo se već tri mjeseca i nikako ne odustaje.
Koji mu je vrag da je tako uporan.
Ma garant s njim nešto nije u redu.
Evo ga opet.
- Gdje si mala ? Nisam te vidio online nekoliko dana.
Piše on.
Ne znam dali da mu odgovorim.
Sve skupa s njim je otišlo predaleko.
Ne mogu odoliti.
- Ej Željko, šta ima ?
- Evo ništa, bio malo po gradu, odbacio babu doma iz bolnice pa evo reko da ti se javim
Jebemmu, koliko je daleko otišlo da znam da mu je i baba u bolnici bila.
Željko nastavlja tipkat:
- Znam da ćeš sad popizdit, ali moram te pitat bi li se htjela naći samnom ?
- NE
Odgovaram bez razmišljanja
Inače bi on sada napisao tužnog smajlija pa bismo kao i do sada nastavili pisati o našim maštarijama, perverzijama i nastranostima.
Heh, pa radi toga smo se i upoznali.
No ovaj puta je bilo malo drukčije.
Nastavio je pisati:
- gledaj, znamo se već pun kurac vremena.
Znam da nisi zainteresiran
- zainteresiran ?
pitam ga.
- da, zainteresiran.
Nisam namjerno napisao "zainteresirana" jer ono što sam htio predložiti je piće.
Kava, sok, pivo ... svejedno.
Na nekom javnom mjesto, možda u Uvali ili slično.
Mislim da je dovoljno vremena prošlo da postanemo, ako ništa, onda samo prijatelji.
- i tebi svašta pada na pamet.
Kažem i pretvaram se da me ne zanima
- Gle, ovako (što taj čovjek zna bit uporan)
ja ti obećajem da jedino o čemu ćemo pričati su Odašiljači, transponderi i što god da tebe zanima.
- ne zanima me (brzo odgovaram)
- dobro ... (neočekivano kratka reakcija)
Nije ga bilo par minuta, a meni nije dao vrag mira pa napišem:
- ne zanima me razgovor o mom poslu, jer da me zanima otišao bi na piće s kolegama
- :D - bio je njegov odgovor pa je nastavio:
- i ... ne razumijem što time hoćeš reći
- Baš si uporan
Jeli to sa svima kojima se danas dopisuješ tako ?
- Sada se dopisujem samo s tobom i neću ti lagati da si jedina osoba s kojom se inače dopisujem, ali si jedina osoba s kojom mi se pije kava.
- HAH (odgovaram)
- Onda dobro
Po svemu sudeći, vrijeme je za reći zbogom
- zašto zbogom, pitam
- zato što ja puno toga o tebi znam, osim tko si i kako točno izgledaš
Ti znaš skoro sve o meni i da hoćeš ne bi ti bio problem naći me
S dr*ge strane, ja sam ti se otvorio i rekao ti da mi treba muškarac.
Muškarac koji želi to što ti nudiš i kojem će mi biti drago učiniti sve to.
I nakon toliko vremena ne želiš samnom ni na kavu.
Malo razmislim pa mu odgovorim:
- Istina je da znam sve o tebi.
I gdje radiš, i šta radiš, kako izgledaš i kako te naći.
No što ti znaš o meni ?
Mislim ništa i znam da po tome ne možeš donesti sud pašemo li si ili ne.
Odmah odgovara:
Znam da si muško.
Znam da kad si online ne voliš da ti se obraća kao muškarcu.
Znam da si debeo i znam da si dlakav.
Znam da voliš žensku odjeću, a od svega najviše štikle.
Znam da kad si napaljen voliš zamišljati da si djevojčica i da se prema tebi tako ponaša
Znam da želiš nekoga s kim poslije svega možeš otići na pivu i zajebavat se kao muškarac s muškarcem kao da ona djevojčica ne postoji.
Znam da ti ja sve to mogu pružiti.
I ono što sada znam je da ti to ne želiš.
- nije tako, odgovaram
ON: nego ?
JA: nego ... piva u PSK ?
ON: vilica mi je do poda
JA: znači ipak ništa ?
ON: neeee, sve kako ti kažeš
- ozbiljno ?
JA: ozbiljno
ON: Kada ?
Ja: Sutra u ovo vrijeme
ON: Može. Kako ću te prepoznati ?
Ja: Krupan momak, nimalo ženstven, stajat ću i čekat ispred bankomata
NEMOJ KASNIT !
ON: Mobitel ?
JA: Ne, Nece tamo bit i stajat dva krupna momka u isto vrijeme.
Ako ti se ne svidi što vidiš idi ća.
Ja ću bit tamo 10 minuta, ne moraš me ni pozdravit.
Samo prođi i ako odustaneš nemoj mi se više javiti.
---------------------------------------------------------------------------------
Svanulo je jutro.
Predivan dan vani.
Pruža mi se pogled na cijeli grad.
U jebote !
Šta sam to napravio O_o
Danas se trebam nać s njim
PANIKA !
Jebote ako se izlaje ...
Sjebat će mi cijeli život.
I ne samo moj ...
Ignoriram taj detalj do pred večer.
Kasnim ...
Autobus ... jebote koliko volim ovaj grad, toliko ga i ne volim jer me parking dođe koliko i auto pa bolje da ga nemam.
Dolazim na dogovoreno mjesto, i prvo što radim odlazim na bankomat.
Dižem pare, nervoza me pere.
Dižem pare, a imam ih dovoljno u novčaniku.
Jebemti koji osjećaj ... neugode.
Sad će ispast iz blindiranog kamiona 12 specijalaca i povikat će "eno ga, držte ga "
Ja ću počet bježat, ali će me stić i prebit na mrtvo ime
Heheh, nasmiješim se od same pomisli na tako dramatičan ishod.
Eto šta paranoja radi.
Još će ljudi pomislit da sam munjen.
Smijem se sam sa sobom.
Evo dolazi neki lik ...
Dođe na bankomat, uzme pare ... ode ...
E i ja budala, kud baš da zakasnim.
Ma i on, sigurno ne dolazi.
Koja sam ja budaletina.
Budaletina ...
Ponavljam si to u glavi, ali rječ je ostala bez značenja.
Pored mene prolazi čovjek, možda koju godinu mlađi od mene.
Ode do kafića pa se vrati.
Heh, koliko se meni puta dogodilo da sam krenuo u kafić ili trgovinu a zaboravio dić pare.
- Ej ćao ! ... ja sam Željko ...
Progovorio je u trenutku kad je trebao proći pored mene.
- Sorry, dere me trema pa sam malo smušen.
Nastavlja on, a ja ko tele što gleda u šarena vrata.
Pruži mi ruku i ja ko da se probudim u tom trenutku.
- Drago mi je, stisnem mu ruku i pitam ga hoćemo li ovdje ?
- Naravno, tako smo se dogovorili, zar ne ?
Pta on.
- Tako je
Tako smo neko vrijeme sjedili i pričali o njegovoj firmi, bivšoj djevojci, mom poslu.
Uglavnom nedorečenim stvarima iz duge povijest dopisivanja.
Pričali kako sam filmofil i kako dugo on nije pogledao ni jedan dobar film.
Recimo jedno lijepo provedeno druženje kao i sa svakim mojim kolegom (kad ne pričamo o poslu).
Nakon nekih sat vremena počeo sam razmišljati kako i nije bila tako loša odluka naći se s njim.
Nisam pio pivu samo iz straha da se ne napijem pa napravim neku glupost.
Jao mene, kao da bi mi moj strogi obrambeni mehanizam išta dopustio ma koliko bio pijan.
Bio sam gladan, a on me kao da je znao o čemu razmišljam pitao hoćemo li pojest šta.
Na žalost, ja moram doma.
posao mi rijetko ostavlja vremena za dugo odsustvo od računala.
Dogovorili smo se da će me on odbaciti doma, pa ćemo na ćevape u obližnju pečenjaru.
Ja sam radio jedno dobrih pola sata.
On je cijelo vrijeme čekao u autu.
Nisam mu imao broj mobitela pa mu nisam mogao ni javiti da me ne čeka.
Ispričao sam mu se što je čekao, no on kao da mi nije zamjerio.
Ili stvarno nije ili ne želi reći.
ZATVORENO RADI PREUREĐENJA
Jebem ti sreću.
- Oćemo gdje dr*go ? pita on
- A može, iako su najbolji ovdje i na još jednom mjestu.
- Gdje ?
- Hmmmm - Razmišljam si
- Nećeš mi reći gdje su još dobri ćevapi ???
- ne, nego ni oni ne rade.
- Ajmo ovako, predložim ja ni sam ne vjerujući što govorim.
Ajmo kod mene pa ćemo napravit kokice i pogledat onaj film o kojem sam ti pričao.
Ostao je pomalo oznenađen.
- Ali ništa više od toga.
Andrea kao da ne postoji - O.K. ?
- Naravno, on odgovara
Vjerujem mu.
Ne znam zašto.
Spojio sam komp na projektor u dnevnom boravku i uključio aparat za kokice.
- na maslinovom ulju su ! - zaderem se iz kuhinje
- dobro - on tiho odgovori pošto je stajao na samom ulazu.
- sorry, ljudi prvo sjednu u fotelju i ne miču se više
- sreća moja da onda nisam sjeo, odgovori.
Napravio sam dvije posude kokica (svakom njegova) i počeo je film.
Uz povremeno točenje Cole i još jedne ture kokica gotovo da nismo pričali.
Dobro, bilo je tu pokoje pitanje s njegove strane što će bit, ali uglavnom bi ostao bez odgovora.
Film završava i on kaže da je stvarno dobar iako nije očekivao da je baš tako dobar.
Počeo se spremat za ić doma.
Di ćeš ? - pitam ga
- Idem doma, gotov film.
- Čekaju te žena i djeca ? - pitam
Pogledao me malo nakrivo ... možda malo uvrijeđeno.
- Ajde da vidiš Andrein profil na fejsu.
Tek toliko da malo bolje shvatiš tko sam.
Malo smo se zadržali na kompjuteru i malo pričali o Andrei.
Iako smo rekli da nećemo.
Na kraju popuštam na nagovaranje da ga vodim do svog ormara i pokazujem što sve Andrea ima.
Odabire kombinaciju i govori kako bi to volio vidjeti na meni.
Ja vidim da je vrijeme da pođe kući pa mu govorim:
- može
ne znam koji mi je vrag bio.
Govorim mu da ode u sobu i gleda televiziju, a on odlazi bez pogovora.
Kompletno se spremam, možda kojih 20 minuta.
Jebote, netko će me upoznat ovako.
Trema ... treeeeeema ...
Ovo je doslovno biti ili ne biti.
Stavit ću i ruž ... samo ruž ... sreća pa je brada eliminirana jutros.
Pogledao me od glave do pete i samo prokomentirao: - lijepa si večeras.
Sjedi, ima dobar film.
Iako si ga možda gledala, ja nisam.
Bila je to serija NCSI, ali zašto da mu kvarim raspoloženje.
Sjednem kraj njega, a on pomalo iznenađeno ustukne par centimetara.
Jebem mu, trema, strah i uzbuđenje odjednom.
Srce je negdje na 140.
Gledali smo film nekoliko minuta dok me on nije slučajno dirnuo po nozi.
Pa onda opet ... i opet.
Sada već drži ruku.
Lagano klizi njome preko mojih prepona.
Želim ustuknuti i reći "Što to radiš ! Dosta ! Nismo se tako dogovorili !"
Ali šutim ... na neke stvari predugo čekam.
Ako on nije za to, onda nitko nikada neće ni biti.
Ja se i dalje pretvaram da ne primjećujem sto se događa.
Tiho kaže "hej".
Okrenem se prema njemu, a on me pokuša lagano poljubiti.
Sramežljivo sklonim glavu.
- moja mala sramežljiva djevojčica - tiho mi kaže na uho
Izmakla sam se još jednom, no treći put mi je uhvatio usnu i lagano me poljubio.
Poljubio me jednom, dva puta, tri puta, a onda su nam se usne spojile malo duže i nakon par trenutaka jezici su radili.
Nastavio me nježno ljubiti i pipati po cijelom tijelu.
- ljepotice, tako si medena, govori mi jer zna što mi se sviđa.
Ustajemo i nastavljamo se ljubiti
- djevojčice moja, slatkišu najslađi
Ako mu je cilj bio raspametiti me tim riječima, uspio je.
Ljubio me, mazio, dirao i tepao mi.
Ja sam se topila.
Njegovi poljupci po vratu su me dovodile do ludila koliko i riječi koje mi je šaputao.
Njegovi prsti bježe svagdje gdje želim i ne želim.
Bio je i ostao nježan.
Zadigao mi je suknju da me može lakše dirati.
Dirao mi je rupicu, dirao mi je moju čvrstu batinu.
Pogledao me je kao da pita "hoću li ?"
Ne, prošaptala sam ... ja tebi ...
Spustila sam se na koljena i otkopčavala njegove hlače.
Izvadila sam njegov kurac i lagano ga masirala rukama.
Onda jednom rukom njega, a jednom njegova glatko obrijana jaja.
Nježno sam ga poljubila pa usnama uvukla u sebe.
Bio je nasmiješen kao mali dječak dok sam ga gledala odozdo.
Kao dječak koji je napokon dobio svoju čokoladu :D
Sisala sam ga koliko god je mogao u mene, ali ne previše, da se ne zagrcnem.
Išla sam sve brže i brže, no to mu se nije svidjelo.
Stavio je svoje ruke na moju glavu da usporim ritam.
Držao ih je tako dok sam ga ja radosno nastavila veseliti.
U jednom trenutku me pustio i do kraja se izvukao iz mojih usta.
Uspjela sam ga poljubit još jednom prije nego me povukao da ustanem.
"Dosta si ti mene zadovoljavala, hajde da malo ja tebe uveselim"
- NEĆU kratko i oštro sam odgovorila i objema rukama se uhvatila za njegovu alatku.
"Čekaj, ne želim još ... dođi ..."
"Bludnice malena. Zločesta si djevojčica da znaš" Tepao mi je, a ja sam se topila.
Odvela sam ga u spavaću sobu i još smo se ljubili na krevetu.
Malo sam ja bila gore, malo on.
"Medena, hoćemo li ?" pitao je, a ja kimnula da može.
Okrenula sam se prema noćnom ormariću i izvadila lubrikant.
"Stavi puno" kažem mu.
"Dušica, bit ću nježan, a ti reci kada da usporim, ubrzam ili stanem"
Samo sam kimnula da sam razumjela.
"Onako ćemo kako si rekla da najviše voliš"
Primio me za noge i podigao ih u vis istovremeno šireći ih.
Kada ih je podigao, namjestio se na sam ulaz u rupicu, uhvatio me za pete na čizmama i lagano kliznuo unutra.
Onda još jednom i još jednom ... pogađa točno gdje treba.
Prvo sam mislila da je malo čudno zakrivljen, u obliku banane, ali to je ono ..
Taman kako treba
Ulazio je nježno i do kraja cijelo vrijeme mi tepajući, no meni je tada bilo svejedno.
Zvao me on medena, slatkice, droljo ili kurvo ... užitak me ostavio bez reakcije, samo dobar osjećaj.
Da promijenimo pozu jer grč je ono što mi nikako ne treba raširila sam noge malo više i pružila svoje predivne čizme preko njegovih ramena.
On se nagnuo potpuno iznad mene i imala sam osjećaj da ulazi još dublje i još bolje pogađa gdje treba.
Uzdisala sam iz sve snage, neka vidi koliko me dobro obrađuje.
"Brzo ću" promrmljao je, a ja sam ga naglo zaustavila.
- Zajedno ćemo.
Namjestila sam se tako da mogu drkati dok me jebe, no brzo je on uzeo stvar u svoje ruke.
Jebao me i drkao u isto vrijeme.
Odjednom se pokočio da sam mislila da je dobio srčani.
Htieo je izaći iz mene, ali sam ga obgrlila nogama da se to ne desi.
Čvrsto me stisnuo za moj alat, tiho zacvilio "Andrea", a ja sam osjetila kako me puni, obilno me puni.
Osjetila sam kako me pumpa, te trzaje dok me ispunjava.
A onda sam se i ja počela tresti.
Još me čvrsto držao i trzao mojim kurcem da sam mislila da ću puknuti jer ne mogu izbaciti iz sebe ...
I onda BUM !
Svršila sam žestoko i obilno kao nikada u životu.
Pošpricala sam se od vrata do pupka u par linija.
Eeee, to je bilo svršavanje.
On je otišao u kupatilo, a ja sam ovako izmorena i izjebana ostala ležati na krevetu.
Kada se vratio rekao je "Malena, sada možeš ti"
- Neću, prevući ću samo majicu.
-Nećeš se oprati ? Pitao je.
-Ne, volim ovaj osjećaj ispunjenosti i ne želim ga kvariti.
---------------------------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------------------------
Ako ti se sviđa priča, komentiraj.
Komentari su mi poticaj da pišem još.
منذ 9 سنوات
